Vasiljević dr Kosta, redovni profesor

Rođen u Beogradu 1911. gde je završio Državnu trgovačku akademiju 1929. [kolske 1930/31. upisao se na Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu kao vanredni student. Diplomirao je 1934. Godine 1938. bio je na specijalizaciji LBanljue de I'Union Parisienne u Parizu.

Novembra 1938. godine izabran je za honorarnog nastavnika na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Beogradu za predmet Bankarsko knjigovodstvo. U toku okupacije odbio je da konkuriše za nastavnika na Pravno-ekonomskom fakultetu u Beogradu.

[kolske 1939/40. upisao se na doktorski tečaj na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu, ali se po izbijanju rata prepisao na Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Beogradu, gde je 1942. godine položio usmeni doktorski ispit i odbranio svoj doktorski rad "Kreditni sistem u Francuskoj - poslovni principi banaka". Komisija za reviziju naziva doktora stečenih za vreme okupacije na Univerzitetu rešenjem predsednika Komiteta za naučne ustanove, Univerzitet i velike škole Vlade NRS, priznala je doktorat 12.1951.

Godine 1945. postavljen je za predsednika Likvidacione komisije Bankferajna u Beogradu. U Industrijskoj banci zauzimao je mesto glavnog inspektora. Učestvovao je na izradi Uredbe o jednoobraznom knjigovodstvu i propisima o valorizaciji, bio je član specijalne grupe Vrhovne komisije za snabdevanje, radio je na Uputstvima za sprovođenje propisa o akumulaciji i cenama kojimm se 1947. godine prešlo na plansku privredu. Godine 1946. postaje direktor računovodstva Glavne centrale Narodne banke Jugoslavije, gde uvodi sistem masovne obrade u organizaciju knjigovodstva na kome počiva platni promet u Jugoslaviji. Jedan je od četvorice stručnjaka koji su radili na kontnom planu 1947. godine koga je on teorijski branio. Godine 1948. nalazi se u Generalnoj direkciji Državnog osiguravajućeg zavoda, 1949. premešten u Ministarstvo rudarstva FNRJ, zatim prelazi u Generalnu direkciju metalurgije, a 1951. godine u Institut za ekonomiku poljoprivrede u Beogradu u kome sprovodi organizaciju preduzeća na bazi ekonomskim jedinica. Juna 1952. godine odlazi u SAD, gde provodi dva i po meseca u proučavanju organizacije poljoprivrednih gazdinstava. Izradio je zvanični kontni plan za seljačke radne zadruge.

Od oslobođenja je stalno honorarni nastavnik najpre Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Beogradu, a docnije i Ekonomskog fakulteta. Predavao je Analizu bilansa, Osnove knjigovodstva i Primenjena knjigovodstva. U aprilu 1954. godine izabran je za vanrednog profesora Ekonomskog fakulteta u Beogradu, a 1961. godine izabran je za redovnog profesora. Predavao je na poslediplomskim kursevima Opštu nauku o organizaciji, Organizaciju preduzeća po ekonomskim jedinicama, Specijalne probleme bilansa i Finansijsko poslovanje preduzeća. Isto tako predavao je četiri godine na Ekonomskom fakultetu u Titogradu Osnove knjigovodstva, Primenjeno knjigovodstvo i Analizu bilansa.

Bio je član upravnog i izvršnog odbora Saveza ekonomista Srbije i osnivač i devet godina glavni urednik organa Saveza "Ekonomista preduzeća". Učestvovao je na brojnim nacionalnim kongresima, kao i na pet kongresa profesora ekonomije preduzeća Nemačke, tri kongresa Unije evropskih ekonomskih, knjigovodstvenih i finansijskih eksperata ( u Brislu, Nici, Parizu) kao i na Međunarodnom kongresu organizacije u Parizu, a održao je i dva predavanja u Parizu, u okviru Organizacije francuskih knjigovodstvenih eksperata 1954. i u Organizaciji za povećanje produktivnosti 1956.

Penzionisan je 1972. godine. Umro je 1983. godine.